NavMenu

Predrag Vučković, fotograf - Čovek koji slika najbolje sportiste u nemogućim momentima

Izvor: Telegraf Utorak, 20.12.2016. 14:57
Komentari
Podeli
(Predrag Vučković) Fotograf Predrag Vučković je jedan od najboljih u svetu, a od većine svetskih kolega izdvaja se po tome što zahvaljujući svom bogatom iskustvu u ekstremnim sportovima, znanju i posebnim veštinama, stiže na mesta koja nisu dostupna običnim ljudima.

U dosadašnjoj karijeri fotografisao je više od 450 raznih sportskih dešavanja u blizu 70 zemalja. On je specijalista za fotografisanje ekstremnih sportova, a takođe je i jedan od najboljih podvodnih fotografa.

Njegov stil i pristup savremenom načinu fotografisanja ga izdvajaju od drugih fotografa, ne samo u regionu, već i u svetu. Jedan je od nekolicine internacionalnih fotografa kompanije Red Bull, što mu omogućava da fotografiše neka od najekstremnijih takmičenja.

Počelo kao hobi

Predragova priča je počela iz hobija, koji se potom pretvorio i u profesiju.

– Ceo život se bavim fotografijom, a taj pravac ekstremne fotografije je krenuo i sa bavljenjem tim sportovima. Prvi fotoaparat sam dobio od brata za rođendan i to je sve krenulo iz hobija da bi kasnije preraslo u profesiju. To su neke devedesete godine prošlog veka – priča Vučković za Telegraf.

– Dosta ekstremnih sportova sam ja doneo u staru Jugoslaviju kao začetnik svega toga. Samo poznavanje tih ljudi i tih oblasti me vuklu u tu stranu – objašnjava on.

Jednostavno, adrenalin i mogućnost da radi nešto što drugi ne mogu u ekstremnim sportovima uvek ga je vuklo da ide napred i pomera granice fotografije.

Svaki projekat na kome radi je kao specijalna misija, a on svojim fotografskim umećem ne pretvara obične momente u neobične, već fenomenalne momente pretvara u spektakularne.

U žižu svetske javnosti dospeo je 2012. godine kao deo fotografskog tima tokom stratosferskog skoka Feliksa Baumgartnera.

Fotografije sportista koji pomeraju granice ljudskih mogućnosti

Ono što mnogi ne znaju je da u biografiji Predraga Vučkovića ima uglavnom projekte u kojima su sportisti pomerali granice ljudskih mogućnosti, a on granice fotografskog zanata.

Njegova fotografska karijera traje znatno duže, ali poslednjih desetak godina svojim fantastičnim fotografijama oduševljava čitav svet, pa nije ni čudo što i sami sportisti, priliku da mu se nađu u objektivu doživljavaju kao posebnu čast.

Njegovi radovi dospeli su čak i u najveće muzeje sveta.

Za dobru fotografiju ekstremnog sporta važan je momenat

Uslovi za stvaranje vrhunskih fotografija su specifični.

Ilustracija (Foto: Anton Violin/shutterstock.com)Ilustracija
- Kada pričamo o ekstremnim sportovima samo to poznavanje sporta mi omogućava da napravim snimke koje druge kolege ne mogu da izvedu. To je moja velika prednost da bi dobio momenat koji želim. Takođe, komunikacija sa tim sportistima na, takoreći, njihovom jeziku, mi olakšava da dođem do nekih fotografija koje oduzimaju dah.

Razvio je nove tehnike fotografije

Vučković ističe da ne može da se opredeli koji mu je omiljeni ekstremni sport, ali ima jedan koji ga okupira više od drugih.

- Nemam omiljeni ekstremni sport. Volim sve što je vezano za vodu i oko vode i svi sportovi koji idu u tom pravcu. Bavim se i ronjenjem i podvodnom fotografijom više od 20 godina. Inače sam razvio dosta tehnika za koje ljudi nisu znali da postoje. Pogotovo kada su u pitanju fotografije, kako ih mi zovemo, pola-pola. Tu sam razvio tehnike koje omogućavaju ljudima da naprave dobru fotografiju. Tu je najveći problem sa balansom svetla i zato je jako važno podesiti sve te parametre. Moje istraživanje i bavljenje fotografijom je iznelo neke nove ideje koje su poznate u svetu podvodne fotografije – otkriva Vučković.

On dodaje da vrlo malo radi u Srbiji i da je više prepoznat u svetu

– Moji klijenti su van zemlje i ja ovde vrlo malo radim. Nije mi interes da se reklamiram, ali volim da podelim neke detalje sa ljudima čisto da znaju daje neko iz Srbije bio tu i napravio fotografiju.

Slikanje na -35 i na visini od 2.000

– Obično me pitaju koja mi je najdraža fotografija, a to je teško reći i izabrati. Isto važi i za mesta, ali bar tri mogu da nabrojim. Prošao sam mnogo toga, radio sam u 70 zemalja sveta. Uvek je na vrhu moje liste Kamčatka gde sam poroveo 14 dana na ekspediciji. To je netaknuta priroda gde možeš da vidiš medvede kako trče pored kampa i love losose u reci. Takođe, tu spada i Antarktik gde sam proveo 35 dana, od čega 21 dan u šatoru bez grejanja bez osnovnih uslova za život. Jako teška ekspedicija. Peli smo se na veliku stenu visoku 2.800 metara odakle je ruski skakač skakao bejs džampom – kaže Vučković.

Od omiljenih lokacija izdvaja Kajmanska ostrva, koja su jedno od najlepših mesta za podvodnu fotografiju, gde možete videti ajkule, raže, olupine brodova. Takođe, izdvaja i Kapadokija u Turskoj za koju kaže da svaki fotograf mora da je vidi.

– Kao oficijalni fotograf Red Bula radim sve njihove najveće događaje, a stratosferski skok Feliksa Baumgartnera je najveći događaj koji su uradili. Bio sam deo ekipe koja je fotografisala to, a zbog svojih ranijih fotografija zaslužio sam da budem deo tima. To mi je najveća referenca, takve stvari se dešavaju jednom ili nijednom u životu.

IlustracijaIlustracija
Na pitanje da li postoji razlika u inspiraciji za fotografisanje različitih događaja, Predrag kaže da ima ali da generalno voli da slika svašta.

- Imam neko pravilo da ne slikam svadbe, gole žene, rođendane - dodaje on. Kad je sport u pitanju voli sve, ali mu obični sportovi nisu izazov.

- Ima ekstremnih sportova koje sam mnogo puta slikao da možda i inspiracija ne bude na velikom nivou. Meni uvek izazov predstvljaju unikatne stvari. - kaže Vučković.

Ipak, bez obzira na iskustvo postoje i neke situacije koje je teško slikati

- Teško je slikati sportove koji se odigravaju u sekundi. Trudim se da imam taj top momenat, da neko ko gleda fotografiju može da zaključi šta se tu dešava. Dosta fotografa dođe da slika i ne snađe se da uhvati baš taj momenat. Momenat u ekstremnoj fotografiji je najvažniji, jer to je vrhunac tog trika, projekta ili nečeg drugog, a zasniva se na sekundama.

Kako je oprema preživela na Antartiku na -35

Odlazak na Antarktik je za njega posebna priča.

– Sve ekspedicije su prezahtevne. Antarktik je dobar primer, jer smo proveli 35 dana od toga 21 u šatoru bez normalnih uslova za život. mesto gde smo bili ništa ne postoji. Podigli smo kamp, smestili se u šatore i tu spavali.

Sam boravak u teškim uslovima je neverovatan, jer posle nekoliko dana nije ti ni do čega. Najniža temperatura je -36, a najviša -18 i treba biti 24 sata na takvoj temperaturi, a pritom je dan 24 sata. Ne može da se spava – otkriva Vučković.

Izlazak iz šatora posle neprospavane noći je još teži, pa penjanje na vrhove koji su ekstremni.

- Imao sam pritisak oko baterija da li će izdržati. Bio je prisutan i stres, šta ako se popnem gore i istroše se baterija i nemam s čim da slikam. Međutim, stres oko baterija pao jer sam shvatio da se uopšte ne troše. Za 35 dana samo dva puta sam ih punio. Nikada nisam uneo aparat u šator zbog maglenja, a oprema je 21 dan provela napolju i sve izdržala i jako sam srećan zbog toga - priseća se Vučković.

On dodaje da generalno ima dosta pritiska koji utiče na ishod fotografije, ali ga taj pritisak gura da radi još bolje. rada.

Predrag planira da uskoro napravi još jednu izložbu fotografija koja bi zapravo bila neka vrsta edukativnog seminara.

Držao predavanje u 14 zemalja

– Imao sam jednu izložbu i to sam bio primoran od ljudi iz okruženja, prijatelja i fanova. Sada ponovo imam pritisak da napravim još jednu, ali više kao neko predavanje pošto sam to držao u Bosni i Crnoj Gori, ali ne u Srbiji. Držao sam predavanja u 14 zemalja i bilo je veliko interesovanje da ja nisam mogao da verujem. Sigurno ću sledeće godine napraviti nešto veliko. I to ne za uzak krug ljudi već za sve ljude koji žele da vide i čuju. Svako predavanje koje sam radio ljudi su doživeli kroz mene sve to što sam i ja proživeo kroz stvaranje tih fotografija.

Zanimljivo je da se ponekad vrhunski fotografi oslanjaju i na pomoć GO PRO kamer.

– Kada je ekstremni sport u pitanju GO PRO kamere mogu da pokriju segment kada ljudska ruka ne može da bude prisutna. Obično koristimo za one momente kada čovek ne može fizički da izvede da slika. Više kao pomoćno sredstvo gde ih kačimo na krilo aviona.





Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.