NavMenu

Nemanja Trifunović, naš Kragujevčanin u Microsoft imperiji

Izvor: eKapija Ponedeljak, 18.02.2008. 11:31
Komentari
Podeli

Nemanja TrifunovićNemanja Trifunović

Rođen u Kragujevcu. Majka - profesor engleskog. Otac - arhitekt. Nemanju i mlađeg brata Vojina gajili su i vaspitavali deka i nana u porodičnoj kući u Vašarištu.

Obrazovanje sticao u Kragujevačkoj gimnaziji. Balistički smer. Sedam matematičkih predmeta. Ali, i književnost i istorija. Par četvorki u prvoj i četvrtoj godini - uglavnom iz marksizma.

Prvi računar dobija kao osnovac: Sinklerov „Spektrum“. Paradoksalno, tih godina ga je interesovala istorija i književnost, a kompjuter mu je kupio otac gotovo protiv njegove volje. U tim osamdesetim godinama „stabilizacije“ i oskudica, mali radio tranzistor - neophodan za računar - doneo je prijatelj iz Švajcarske. Od prvog dana, više vremena provodi učeći programiranje u Basic-u i Assembler, nego igrajući video-igre.

Pravi PC je dobio „zahvaljujući“ Dafiment banci. Kriznih godina otac nije verovao u piramidalne finansijske institucije. Međutim , posle nekog vremena videvši da svi njegovi prijatelji ulažu kod Dafine i dobijaju, pokoleba se i za porodičnim ručkom predložio da porodica uradi isto. Nemanja se suprostavio agumentom o (ne)verovatnoći ukazujući da je veća šansa čak i u kockarnici. Posle nekoliko meseci Dafiment pukne i porodica sa zadovoljstvom prizna da je Nemanjina procena bila tačna. Svu ušteđevinu ulažu u nabavku PC računara. Tada preskupog, ravnog godišnjoj zaradi arhitekte. Bila je to prava, odlična investicija.

Informatika kao poseban fakultet nije postojala u tadašnjoj Jugoslaviji, pa je razmišljao da upiše elektrotehniku u Beogradu. Međutim, predomislio se i završio Mašinski Fakultet u Kragujevcu. Smer - procesna tehnika. Diplomski i magistarski (1997) rad radi kod profesora Bojića. Njegova generacija je jedna od najboljih sa ovog fakulteta. Sada su trojica prodekani, neki su istraživači. Ima ih po celom svetu.

Ostaje kao saradnik na toj katedri, ali fakultet nije imao sredstava za još jednog asistenta, te prelazi u istraživački centar koji vodi akademik profesor Kojić. Definitivno shvata da mu je programiranje profesionalna vokacija i 1998.godine osniva Biro za inženjerski softver: BISK.

Dve godine se sam bori na tržištu softvera koje nastaje u uslovima rata i kriznog kraja decenije. Ceo biro je jedan kompjuter na studentskom stolu u spavaćoj sobi. Radi više za klijente u Beogradu i Srbiji jer Kragujevac zapada u velike privredne teškoće. Usavršava i proširuje svoja programerska znanja. 2000-te godine dobija poziv da radi u Americi.

Jedno kratko vreme se koleba. Ali, tada se ženi Mirjanom, profesorom francuskog jezika. Zajedno odlučuju da krenu u Novi svet. Ambasada u Budimpešti. Let do Čikaga u leto 2000-te.

Prvi angažman je u San Dijegu, jednom od najlepših mesta Kalifornije. Učestvuje u razvoju do tada najvećeg servera za automatsko prevođenje teksta. Kompanija tri puta menja vlasnike, a Nemanja svih tih godina ne menja ni radni sto. Ubrzo napreduje i počinje da samostalno vodi projekte i to u vreme recesije koja je tih godina pogodila softversku industriju.

Ali, i porodica se menja: najpre se rađa Nena, a zatim Dana.

2004-te, kompanija rešava da zatvori kancelariju u San Dijegu i nudi mu da pređe u Boston. Nemajući mnogo izbora, zbog prirode radne vize, porodica prelazi u Boston u vreme kad je Dana imala tek tri nedelje. Prija im zelenilo Nove Engleske i kultura i evropski duh Bostona, mada im nedostaju prijatelji iz San Dijega i opuštenost i prijatna klima Kalifornije.

Jedva pola godine kasnije, kompanija dolazi do zaključka da joj se ne isplati da samostalno razvija softver i zatvara centar u Bostonu. Nemanja ipak dobija ponudu da održava postojeće sisteme i porodica se ponovo seli. U Njujork. Tamo iznajmljuju stan u gradiću pored reke Hadson i Nemanja svakodnevno putuje vozom na Menhetn. Dva sata u jednom smeru. Radi sa još par inženjera u kancelariji prepunoj ljudi iz marketinga, prodaje, kadrovskog... Čude mu se što koristi tri kompjutera.

Međutim, priča se opet ponavlja; u leto 2005-te ih kupuje konkurentska firma sa sedištem u okolini Bostona. Nemanja i Mirjana su umorni od ogromnog Njujorka i rado koriste priliku da se vrate u Masačusets. Stanuju u Valtamu, svega desetak minuta od nove kancelarije. Nemanja radi u ekipi raspoređenoj na dva kontinenta i četiri države; razvijaju sistem za „prevodilačku memoriju“ koji opslužuje prevodioce širom sveta.

Novi posao je zanimljiv, ali je Nemanji već dosta nestabilnog sveta lokalizacije i prevođenja. 2007-me ga kontaktiraju iz Majkrosofta. Prolazi seriju intervjua i dobija ponudu da radi u Beverliju kraj Bostona. Prihvata bez mnogo kolebanja. Proizvod na kome radi se zove Gruv i deo je paketa Ofis 2007.

Još od prvih dana u Americi, Nemanja pokušava da održi kontakt sa kolegama u otadžbini. Cilj mu je da im prenese svoja iskustva i saznanja o tehnologiji i procesima. Od 2002. do 2005. je moderator na elitesecurity.org forumima. Uređuje C++ forum, a pokreće i forum za .NET. Na kraju zaključuje da je elitesecurity.org postao previše masovan i sa Dejanom Gojsevićem iz Kanade pokreće novetehnologije.com na kome prenose vesti iz sveta programiranja i administracije i pišu članke.

Aktivan je i na verovatno najvećem svetskom sajtu sa tematikom razvoja softvera: CodeProject.com. Napisao je desetak zapaženih tekstova. Članak „Checked Iterators“ je glasovima čitalaca dobio nagradu u januaru 2007-me. Učestvuje i na drugim diskusionim grupama, uključujući i elitni comp.lang.c++.moderated.

Od prvih dana u San Dijegu, uključuje se u aktivnosti Srpske Pravoslavne Crkve u dijaspori. Oduševljen je organizacijom parohije Sv. Đorđa u San Dijegu, predanosti parohijana i ličnim kvalitetima i vođstvom prote Božidara Draškovića. Selidba u Boston je značila i prelazak u relativno mladu (15-ak godina) parohiju pri crkvi Sv Save. Za razliku od Kalifornije, gde dijasporu najvećim delom čini druga ili treća generacija iseljenika koja slabo razume srpski i smatra sebe pre svega Amerikancima, u Bostonu su mahom novi imigranti, često vrlo obrazovani i sa željom da održe kontakt sa otadžbinom. Ti ljudi, predvođeni ocem Aleksandrom Vlajkovićem su za jedva nešto više od decenije krenuli od nule i stvorili jaku i uspešnu parohiju, a nedavno kupili i prelepu crkvu u Kembridžu. Nemanja je 2007-me postao član crkvenog odbora kao sekretar za srpski jezik.

Od mnogobrojnih menadžera sa kojima je sticajem okolnosti radio, naučio je i dobre i loše stvari, a neki od njihovih nauka koje najradije citira su: „Ne trudi se da imaš siguran posao, već sigurnu karijeru“ i „Nije važno da radiš puno, već pametno“. Takođe rado citira izreke koje je čuo od oca: „Organizacija izgleda kao njen prvi čovek“ i „Ljudi vešaju i skidaju sa vešala“.

Ako bi pokušao da svoje iskustvo sažme u jednu reč, Nemanja bi verovatno izabrao „balans“. Treba raditi i napredovati, ali ne zaboraviti da je život više od toga. Treba koristiti tehnologiju i nauku, ali ne kao zamenu za veru i tradiciju. Treba otvoreno komunicirati sa ljudima svih rasa i nacionalnosti, ali to nije razlog da se zaboravi ćirilica i srpska kultura. Ekstremizam nikom ne donosi dobra, a najmanje ekstremistima.

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.