"Klintončić" istrebio ribu u Šumaričkom jezeru
Iako mali, cverglan je prava napast za ribe. Jede sve živo, tamani ikru i mlađ plemenitih vrsta pa brzo postane dominantan u vodama. Izuzetno je izdržljiv i otporan. Lako podnosi temperaturne promene, može nedeljama da gladuje i preživi ispod leda.
Cverglan je omražen kod ribolovaca, halapljiv je i teško ga je skinuti sa udice koju duboko guta. Ima i nekoliko gadnih bodlji koje neveštim pecarošima mogu da naprave ozbiljne probleme. Ubod cverglana peče i boli danima, kao kod ujeda pčele ili osice.
Priča se da je cverglana u Srbiju doneo znameniti Mihailo Petrović, naš poznati matematičar i veliki avanturista kome ribolov nije bio samo hobi. Čuveni Mika Alas je bio jedan od autora prvog srpskog zakona o slatkovodnom ribolovu iz 1898. godine. Otprilike u to vreme, kako priča kaže, Mika Alas se vratio sa putešestvija po severnoameričkom kontinentu koji je postojbina američkog somića – cverglana.
Zbog porekla, ali i drugih osobina, naši ribolovci cverglana zovu još i "klintončić", s tim da niko pouzdano ne zna kako se ta štetočinska vrsta zapatila u Šumaričkom jezeru, gde je prvi put primećena još sredinom ratnih devedesetih. Prema nekim svedočenjima, cverglan je u jezero ubačen greškom, zajedno sa velikim količinama plemenite ribe, koju je grupa naših vojnika izlovila u Bajskom kanalu kod Vukovara.
Nedugo posle ovog navodnog događaja, u jezeru u Šumaricama je primećeno i prisustvo basa, vrste američkog grgeča za koga ribolovci kažu da je jedini prirodni neprijatelj cverglana. Doduše, nije do kraja jasno ni otkud američki bas u kragujevačkom jezeru.
Na jezeru u Šumaricama odavno nema mnogo ribolovaca. Retki zaljubljenici u ovu vodu žale se na slab ulov i radije biraju udaljenija jezera i reke. Ipak, kažu da je meso cverglana zdravo i ukusno, onome ko ima strpljenja da ga čisti od bodlji i kostiju.