NavMenu

Profesor Ratko Ristić o litijumu: "Posledice iskopavanja ne bi pogodile samo Loznicu"

Izvor: Poljoprivreda.info Ponedeljak, 29.11.2021. 16:41
Komentari
Podeli
(Foto: Shutterstock/Jason Benz Bennee)
Svaki čovek treba da zna šta znači eksploatacija litijuma, efekti tih zagađenja nisu lokalizovani, i ako bude realizacije projekta Jadar, pa neće biti ugrožena samo Loznica, biće ugroženo sve nizvodno, niz Jadar, niz Drinu, niz Savu, do Beograda i dalje, izjavio je prof. dr Ratko Ristić, hidrolog i ekologa, dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu i prodekan Univerziteta u Beogradu.

- Vi ovde, ako budete imali iskopavanja, Čačak će biti ugrožen, Gornji Milanovac će biti ugrožen, i posledice će biti nesagledive. Ko forsira iskopavanja litijuma? Oni za koje se koristi eufemizam, lepa reč, "zapadni prijatelji", a ustvari jedna organizovana banda predatora i sebičnjaka koja samo juri za sopstvenim interesom - naveo je Ristić na skupu u Koštunićima.

Prema njegovim rečima, ima tog litijuma i u drugim evropskim zemljama.

- Međutim, podaci se ne saopštavaju, da bi se napravila iluzija da eto, u nekoj Srbiji, imamo te jedinstvene rezerve. To su bedne i male rezerve. Daleko veće rezerve postoje u nekim evropskim zemljama. Evo konkretno, svi znate za Portugaliju. Ali Portugalija je razumela da ne postoji nikakva finansijska i materijalna dobit koja objašnjava zašto treba razoriti nekoliko stotina kilometara kvadratnih da bi se pravile neke baterije za automobile koje bi vozili neki fini, namirisani ljudi u drugim delovima sveta. I Portugalija je to odbila - prenosi transkript sa skupa poljoprivreda.info. - Šta mi znamo? Mi znamo moguće posledice onoga što će se raditi u dolini Jadra, jer su za to objavljeni neki dokumenti i urađeni su neki projekti. Ja sam bio jedan od govornika u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti sa mojim doktorantima, sa mladim ljudima.

Ristić navodi da je urađena prostorna analiza prema kojoj bi u prvoj fazi bilo "nepovratno uništeno 533 hektara zemljišta":

- Od toga 317 hektara obradivih površina i preko 214 hektara visoko vrednih šuma. I to gde? U kraju gde je svaki pedalj zemlje obrađen, gde su sela živa, gde u domaćinstvima ima male dece, gde rade škole i vi kad vidite to, vidite jednu pitominu, jedan spokoj, jedan jako lep predeo. U tom kraju imamo jako bogat biodiverzitet. Tamo živi nekoliko stotina vrsta biljnog i životinjskog sveta, od toga 145 strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta. Izgradnja rudnika bi to zbrisala.

Prema njegovim rečima, tamo je predviđeno da se u prvoj fazi podignu "neke deponije na 310 hektara u kojima bi na kraju bilo oko 60 miliona metara kubnih toksičnog, kancerogenog otpada koji ima kiselost pH3 i koji se nalazi u priobalju Jadra".

- Jadar je jedan opak, bujični vodotok, kao i ova vaša Čemernica koja je sad mala, međutim kada nadođe, vi znate šta ona radi i ne postoji niko ko može da garantuje da bi neki nasipi koji bi bili napravljeni oko tih deponija mogli da zadrže taj poplavni talas da ne rasturi deponiju. Prvo bi zagadio celu dolinu Jadra sa tim toksičnim, kancerogenim muljem, a najveći deo bi povukao u vodotok, u korito, ulio se u Drinu, Drina u Savu, i eto tog otrova do najvećeg izvorišta vode u zemlji, a to je Makiš pored Beograda - kaže Ristić.


Navodi da je eksploatacija rude koja se odvija u podzemlju upumpavanjem vode, pa ispumpavanjem, jedan vrlo komplikovan tehnološki proces i da bi izazvala sleganje terena.

- Prema dokumentima Rio Tinta došlo bi do sleganja više od 800 hektara terena. U tih 60 miliona metara kubnih opasnog otpada bilo bi sadržano najmanje 5.500 tona arsena koji je otrovan i ne treba ništa da vam pričam na tu temu. Dnevno bi se dovozilo u procesu koncentracije rude hiljadu sto tona sumporne kiseline, 300 dana u godini. Dakle, godišnje, preko 340 hiljada tona sumporne kiseline, koja bi bila grejana na nekih 240 stepeni, bi bilo izlivano na taj koncentrat radi primene tog procesa - navodi Ristić.

- Od toga bi se pravile litijum-jonske baterije, ne verujem da bi se pravile u Srbiji, a čuli smo znamenite tehnologe, dakle, ljude koji se bave proizvodnjom baterija, koji tvrde da te baterije i nisu baš tako perspektivan proizvod, jer već sada se prave vrlo efikasne natrijum-jonske baterije koje su pouzdanije od litijumskih. A natrijuma u prirodi ima čak 1.000 puta više i ti procesi izdvajanja natrijuma nisu ni izdaleka tako opasni, kao kada je u pitanju litijum - dodo je on.

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.