NavMenu

Posetite Homolje, deo istočne Srbije u kome ćete uživati u bogatoj istoriji i kulturi, bajkovitoj prirodi i ukusnim specijalitetima (FOTO)

Izvor: eKapija Utorak, 10.08.2021. 14:04
Komentari
Podeli
Vrelo Mlave (Foto: Jelena Gajinov)Vrelo Mlave
Homolje predstavlja geografsku oblast istočne Srbije, koja je ograničena planinskim masivima sa svih strana. Simbol Homolja su Homoljske planine koje nose naziv po istoimenoj oblasti i smeštene su između Zaviške kotline na severu, Žagubičke kotline na jugu, Mlavske kotline na zapadu i Gornjeg Peka na istoku. Pripadaju planinskom sistemu Karpatsko-balkanskih planina. Izgrađene su od krečnjaka i škriljaca, što je rezultiralo pojavom i stvaranjem mnogih pećina, jama i uvala po kojima su poznate.

Pravu bajku Homolja predstavljaju bogati šumski predeli. Na nižim delovima nalaze se hrastove šume, dok kombinacija hrastovih i bukovih šuma čini središnji deo Homoljske planine. Na predelima Homoljske planine nalaze se najpoznatije prašume (Vinatovača, Falješana…) koje su veoma zanimljive za razgledanje zbog velikih bukvi od kojih su neke stare oko 350 godina, a visoke i do 40 metara.


Manastiri Blagoveštenje i Gornjak

Od Beograda do manastira Blagoveštenje ima oko 130 km, kada se uputite putem preko Požarevca, Petrovca na Mlavi i Ždrela. Na početku Gornjačke klisure nalaze se ostaci manastira Blagoveštenje sagrađenog u stenskim ruševinama. Pećina je pretvorena u crkvu koja je posvećena Svetom Blagoveštenju. Zadužbina je despota Stefana Lazarevića iz XIV veka, ali je u spisima prvi put spomenuta 1628. godine.

Manastir Blagoveštenje (Foto: Jelena Gajinov)Manastir Blagoveštenje

Manastir Gornjak je jedno od najznačajnijih zdanja Gornjačke klisure i predstavlja zadužbinu kneza Lazara. Knez je manastir predao isposniku - Svetom Grigoriju Gornjačkom za koga se verovalo da čini čuda. Naime, svake godine na Đurđevdan iz jedne stenske pukotine iza manastira izvire voda koja se sliva u jednu uvalu, odakle je narod skuplja kašikama. Veruje se da su to zapravo suze Svetog Grigorija koje pomažu ljudima sa očnim problemima. Druga, ali ne i manje zanimljiva priča, govori da na istoj steni izrasta loza koja leči neplodnost. Uz pomoć molitve, posta i zrna grožđa sa ove loze, smatra se da su mnogi ljudi uspeli da reše ovaj problem.


Mesto gde se zvuk Mlave ne čuje

U predelu između manastira Gornjak i nekadašnje mitropolije, postoji deo rečnog korita u kojem se zvuk Mlave ne čuje, a za ovaj neobičan momenat vezuju se dve legende. Prema jednom predanju smatra se da su na ovom mestu ljudi, reka, šuma zanemeli u trenutku kada je okupljenom narodu saopšteno od strane glasnika sa Kosova da je bitka izgubljena. Druga priča vezuje se za predanje da je knez Lazar uoči Kosovske bitke, u par navrata pokušavao da nagovori Grigorija da razgovara sa njim. Grigorije uvidevši da je knez Lazar pobožan, uputio je molitvu da se reka utiša kako bi mogao da razgovara sa knezom. Veruje se da je nakon razgovora počela gradnja manastira Gornjak.


Vrelo Mlave

Putem kroz Žagubičku klisuru u njenom jugoistočnom delu, na oko 1 km od Žagubice, stiže se do Žagubičkog vrela ili poznatijeg vrela Mlave. Ovaj hidrološki spomenik predstavlja kraški izvor, čija je specifičnost u fazi punjenja rezervoara vodom, jer voda ne ističe, već iz izvora izbija na površinu terena. Izbijanje vode prati karakteristično mumlanje koje je u početku postepeno, a potom snažno praveći velike valove.

Vrelo Mlave (Foto: Jelena Gajinov)Vrelo Mlave

Mlava je karakteristična po zelenoj boji, na koju najviše utiče zelenilo koje je okružuje i alge i trava u vodi. Obim ograđenog jezera je 93 m. Najveći proticaj je u aprilu, a najmanjji u seprembru. Najpoznatije ribe su: krkuša, klen, skobalj, a najpoznatija je mlavska pastrmka.


Trška crkva

Na oko 4 km od Žagubice, u ataru sela Suvi Do, nalazi se Trška crkva, najstarija crkva u Braničevskoj eparhiji. Sagrađena je u stilu Raške škole, a ime je dobila po selu Trg, u kojem je preovladavalo trgovačko stanovništvo. Ne postoje sigurni podaci o vremenu njene gradnje, ali prema pojedinim izvorima i njenoj arhitekturi, nastala je u periodu od 9. do 13. veka, pre vladavine kralja Dragutina. U njoj su sačuvani brojni uklesani crteži, mahom životinja i sekira, kao i natpisi na neobičnom jeziku, čije značenje do danas nije odgonetnuto. Iznad samog ulaza u crkvu nalaze se reljefni i isklesani elementi, a posebno severni grifon koji u prednjim kandžama drži glavu ovna, a u zadnjim glavu čoveka.


Krupajsko vrelo

Na zapadnoj strani planine Beljanice, na 220 m nadmorske visine, nalazi se Krupajsko vrelo. Smešteno je na desnoj obali Krupajske reke i to između sela Krupaja i Milanovac, na udaljenosti od oko 35 kilometara od Žagubice i 160 km od Beograda.

Krupajsko vrelo zapravo predstavlja samo izvorište Krupajske reke, a spada u grupu kraških jezera. Izgradnjom betonske brane za potrebe mlina, zadobilo je izgled jezera dužine 40, a širine 17 metara. Pre izgradnje ove brane, Krupajska reka je izvirala direktno iz pećine, koja sama po sebi fascinira nakon istraživanja koja su sprovedena u više navrata.

Iz glavne pećine prolazi se kroz nekoliko polupotopljenih pećina: Želudac, Tobogan, Mala soba, 6 metara, Velika soba i Glava ovna. Nakon prolaska kroz polupotopljene pećine, prolazi se kroz Kanal sve do 123. metra, kada se stiže u podvodnu pećinu koja je tek delimično potopljena vodom, a idući još dublje kroz nju, dolazi se do niza već, prirodno prokopanih tunela, koji dalje vode ka površini Zemlje.

Krupajsko vrelo (Foto: Jelena Gajinov)Krupajsko vrelo

Voda u samom jezeru je tirkizna i hladna, prošarana jezerskom travom i algama i opalim lišćem koje pluta po njegovoj površini. Oko jezera se prostire šumsko rastinje u kamenim stenama i puzavicama svuda unaokolo. Temperatura vode samog izvora iznosi između 9 i 11°C.

Osim netaknute prirode, na Krupajskom vrelu možete uživati i u razvijenom ugostiteljstvu u toplom i gostoljubivom ambijentu, a među najpopularnijim jelima se nalaze sveže pastrmke iz ribnjaka u kom i sami gosti mogu pecati, te homoljsko jagnje, domaći kačamak i homoljski sir, a za gurmane su uvek tu i tradicionalna gotova jela, kao i jela sa roštilja.


Manastir Manasija

Put koji vodi od Krupajskog vrela ka Despotovcu prolazi pored manastira Manasija, najznačajnije građevine Moravske škole. Karakterističan je po zidinama koje ga opasuju sa 11 kula. Podigao ga je despot Stefan Lazarević (Stefan Visoki) i ovde se nalaze njegove mošti.

Počeo je da se zida 1407. godine a gradnja je okončana 1418. godine, kada su se uselili monasi, pa je odmah posle osnivanja Manasija postala kulturni centar despotovine. Njena Resavska škola bila je prepisivačka radionica, izvor pisanih dela i prevoda i posle pada despotovine, kroz ceo 15. i 16. vek. Knjige iz te radionice slovile su za pouzdane, odlično izvedene, bez grešaka u rečima, slogu i akcentu.

Manasija (Foto: Jelena Gajinov)Manasija

Iako je sačuvana tek trećina fresaka u manastiru, živopis Manasije spada u red najvećih dometa srednjovekovnog slikarstva.

Ukoliko se odlučite za ovu turu, nemojte žuriti. Isplanirajte dobro gde ćete odsesti i koje ćete specijalitete probati, jer Homolje i okolina zavređuju da za njih odvojite bar dva dana.

Jelena Gajinov


Fotogalerija
Homolje
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.