NavMenu

Nebojša Mandić, direktor DHL Global Forwarding Beograd - Uspjeh nije slučajnost

Izvor: eKapija Srijeda, 09.10.2019. 11:40
Komentari
Podeli
Nebojša MandićNebojša Mandić
Ambicija da se nešto promeni, unapredi ili ostvari uglavnom dolazi iz nezadovoljstva statusom quo. Uspeh nije slučajnost, on je rezultat vrednog i posvećenog rada, bilo da je u pitanju poslovni ili privatni život. Mislim da je tu, takođe, veoma važan optimizam. Ako su nam misli pozitivne, ako vreujemo u dostizanje određenog cilja, ako na tom putu postupamo etično, onda postoji velika šansa da se taj cilj i dosegne, kaže u razgovoru za eKapiju, Nebojša Mandić, direktor DHL Global Forwarding Beograd.

Rođen je 1968. u Beogradu, a karijeru u DHL-u, sada već dugu 30 godina pratili su brojni izazovi, od onih podstaknutih stanjem u državi, inflacijom i sankcijama, do danas kada je potrebno digitalizovati poslovanje, biti i dalje uzoran lider i istrajati u deljenju znanja mladim kadrovima.

Zlatni ambasador Srpske asocijacije menadžera je danas jedan od najuspešnijih direktora u Srbiji, a i šire. Čovek je velike energije i ambicija, ali sa čvrstim etičkim principima. U životu se vodi devizom "Dobro čini i dobro će ti se vratiti", a neostvarena mu je želja putovanje oko sveta.


Savladavanje basketa uz Aleksandra Tijanića

- Rođen sam u današnjoj Ulici Kralja Milana, pored tadašnjeg restorana London. Tako je moja prva "šetnja" bila od današnje Ulice Kraljice Natalije, preko Ulice Kosovke devojke, do kuće. Roditelji su kasnije odlučili da se presele na Novi Beograd, kod Fontane. To je i danas veoma lep deo grada, ali tada je to bio potpuno nov, savremeno uređeni kraj koji je na svojevrstan način bio ispred svog vremena. Tu sam proveo dobar deo detinjstva i to pamtim po dobrim ljudima i utisku iz tog vremena, da bolji i komforniji život nigde ne postoji..

Iz tog perioda pamtim komšije, od kojih su mnogi bili veoma uspešni ljudi, ugledni u drušvu, ali i razne sportiste koji su nam svima predstavljali uzore. Na primer, u našoj zgradi živeo je poznati, sada nažalost pokojni, Aleksandar Tijanić. Iako je bio stariji od mene, dosta nas se zajedno okupljalo na košarkaškom terenu. Učio je nas mlađe, uključujući i mene, da igramo basket, ali se znao red. Da bi mi mlađi sami igrali basket, morali smo prvo da sačekamo da oni stariji završe, isto kao kao štu su kasnije čekali mlađi od nas.

Osnovnu školu završio sam na Novom Beogradu i taj period pamtim po druženju i sportu. Drugačije se živelo, bilo je znatno više slobodnog vremena nego danas i svi, uključujući porodice, rodbinu, komšije, itd. su više vremena provodili zajedno. Kako smo u kraju imali sportske terene - novobeogradsku Halu sportova i Sportski centar "11. April" - gotovo svi su bili aktivni u nekom sportu. Basket, fudbal, gimnastika, teretana, stoni tenis, plivanje…

Kako je kurirska služba pobedila elektrotehniku

- Još pre nego što sam pošao u osnovnu školu, tokom jedne šetnje sa roditeljima u galeriji SANU video sam prikaz elektromagnetnog polja, po ideji Nikole Tesle, a u kojem se neprekidno vrtelo metalno jaje. To mi je naprosto zavrtelo mozak i od tada sam se interesovao za elektrotehniku. Tako sam i odabrao elektro-tehničku školu. Tim putem sam nastavio dalje i upisao Elektrotehnički fakultet, ali pre studija odslužio sam tada obavezni vojni rok u trajanju od jedne godine.

Međutim, prijatelj me je zamolio da mu tokom studija privremeno pomognem na poslu. On je vodio poslove u vezi sa DHL uslugama u jednoj tada velikoj jugoslovenskoj špediterskoj kući koja je imala ugovor sa ovom međunarodnom kompanijom. DHL je odlučio da uspostavi sopstveno poslovanje i pozvao je zaposlene koji su na tim poslovima radili da se priključe novom timu. Ipak, neki od tih ljudi nisu pristali jer im je to delovalo kao avantura sa neizvesnim razvojem događaja, u poređenju sa stalnim, sigurnim zaposlenjem u državnoj firmi. Počeo sam da pomažem prijatelju i tako je moja profesionalna priča započela. DHL je tada pružao usluge ekspresnog transporta po kurirskom principu "od vrata do vrata" i u tome je predstavljao pionira na svetskoj biznis sceni.

U Beogradu je u tom trenutku usluge pružalo nas petoro i radili smo sve što je bilo potrebno da prijem i isporuka pošiljki kao i preuzimanje i otprema, što bolje funkcionišu. Radili smo sa puno žara i suočavali smo se sa raznim izazovima. Nije bilo lako i te svakodnevne, operativne krize i nalaženje rešenja su me kao magnet vezali za ljude sa kojima sam radio. Nisam mogao da im okrenem leđa, vratim se studijama i time ih dovedem u još teži položaj. Tako sam svakodnevno učio i o logistici, ali i ekonomiji, menadžmentu, poslovanju uopšte i to je kod mene nadvladalo strast ka elektrotehnici, potpuno mi menjajući dalje opredeljenje. Tako sam kasnije diplomirao na menadžmentu u SAD i završio postdiplomske studije menadžmenta u Sloveniji.

Inflacija i sankcije 90-ih

- Moja karijera je praktično započela pre završetka fakulteta. Učeći kroz svakodnevni rad, upijajući od boljih, gradio sam sebe. Kako je rastao DHL, tako sam u poslovnom smislu, rastao i ja sa njim. Od početnih, operativnih poslova, uz kasnije vođenje određenih delova našeg poslovanja, bio sam uključen u razne projekte. Vremenom, u najvećoj meri me je okupiralo i privuklo vođenje ljudi tako da je i dan danas liderstvo moja najuža orijentacija.

Pored prvih par godina kada je bilo potrebno postaviti organizaciju, uvesti procedure i sl. prepreke sa kojima smo se kasnije suočavali zaista su bile neuobičajene. Već 1991. godine, nažalost počeli su ratni sukobi u okruženju i uvedene su nam ekonomske sankcije. Istovremeno, sve do januara 1994. godine, besnela je hiperinflacija. Stariji se verovatno sećaju da je u opticaju bila novčanica od 500 milijardi dinara sa likom Jovana Jovanovića Zmaja, a za koju se moglo kupiti svega dva litra mleka.

Okolnosti su bile veoma teške sve do potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Nakon toga, usledila je reintegracija zemlje i ekonomije i nastupio je period naglog rasta. I to je bila svojevrsna kriza, bilo je potrebno u kratkom roku pronaći i angžovati adekvatne ljude, proširiti poslovni prostor, itd. Taman kada smo pomislili da su svi veliki problemi iza nas, usledilo je bombardovanje 1999. godine, atentat na premijera 2003. godine... tako da je krizni menadžment u velikoj meri obeležio prvu polovinu moje dosadašnje karijere. Kasnije, najveći izazovi bili su u području formiranja timova, motivacije i inspirisanja ljudi da se bore za ostvarivanje zajedničkih poslovnih ciljeva, obezbeđivanje kontinualnog rasta, stvaranje nove vrednosti i neprekidno unapređenje kvaliteta.

Roba do Kine vozom

- Suština je i danas ostala ista, prevesti robu, teret, pošiljku od tačke A, do tačke B, ali promene su - ogromne. Početkom 90-ih bili smo presrećni kada smo u svoje poslovanje uveli telex. Reč je o svojevrsnoj pisaćoj mašini koja je žicom, poput telefonske, povezana sa mrežom, odnosno drugim sličnim aparatima i koja nam je omogućavala da počnemo da primamo i otpremamo pisane poruke, a ne da samo komuniciramo telefonom, tj. glasom što je pre toga bio slučaj. Tako smo prevazilazili vremenske razlike u komunikaciji sa Amerikom, Azijom. Ta mašina je bila toliko bučna da je stvarala glavobolju i nije imala mogućnost, osim naprednijih modela, da ponovi neku raniju poruku. Uobičajen broj primljenih ili otpremljenih poruka za jedan radni dan retko bi prelazio dvadesetak, a za to je bilo potrebno dosta napora. A pogledajte danas, dvadesetak poruka razmenjujemo svakih pola sata i to bez ikakvog napora.

I sam DHL je prošao kroz velike promene. Od svetskog pionira u kurirskim uslugama, danas, tačno 50 godina od svog nastanka to je najveći pružalac logističkih usluga na svetu. Kompanija posluje u sastavu Deutsche Post DHL Group-e i pruža, pored kurirskih usluga i usluge avio-cargo, pomorskog železničkog, drumskog transporta, logističke usluge u lancu snabdevanja, specifična rešenja za e-Commerce i još mnogo toga.

Sada, opšte je poznato da čitav svet uvozi raznoliku robu iz Kine. Do skoro, korisnicima su na raspolaganju bila praktično dva rešenja, sa podvarijantama - avio ili pomorski transport. Prvi je brži, ali i skuplji i po pravilu koristi se za robu koja ima takvu vrednost da može da prihvati taj trošak. Sve ostalo išlo je brodom. Tu su tranzitna vremena značajno duža, ali i cena transporta je znatno niža. Međutim, sada je moguće iz Kine robu transportovati vozom, gde su i tranzitno vreme i cena transporta na sredini između aviona i broda.

Volim osećaj zadovoljstva kada se postigne uspeh

- Sredinom 2014. godine, ukazana mi je čast i pružena mi je prilika da povedem DHL Global Forwarding. Tu smo do sada, razvijajući usluge avio-cargo, pomorskog, ranije pomenutog železničkog tranporta iz Kine kao i usluga carinjenja, uradili rekao bih dosta dobar posao. Na tom polju ima još dosta toga što planiramo da uradimo i kao inovacije i kao nastavak već započetih aktivnosti. Sve je ugrađeno u razvojne planove na čijoj implementaciji radimo.

Za gotovo 30 godina, bilo je zaista dosta stvari na koje bih mogao da budem ponosan, ali ipak bih izdvojio jednu, a to je činjenica da sam bio član tima koji je uspeo da obezbedi neprekidno funkcionisanje jednog ovakvog međunarodnog sistema, u gotovo nemogućim uslovima devedesetih godina. I to je urađeno na potpuno legalan način i internacionalno i nacionalno, uz poštovanje svih propisa i ograničenja koja su važila u tom periodu, uključujući i tadašnje stroge sankcije UN.

Većina reakcija na činjenicu da sam ovoliko dugo u jednoj kompaniji, mogla bi da bude čuđenje kako neko može toliko dugo da radi jedan te isti posao. U tome i jeste suština. Za sve ove godine, posao i sama kompanija su se u toj meri transformisali da nijedna godina nije bila nalik drugoj. Svaka je nosila sa sobom specifične izazove i ja sam radio na različitim pozicijama, doprinoseći uspehu, ali istovremeno i učeći.

Volim osećaj zadovoljstva kada se postigne uspeh. Još ako su na putu do uspeha stajale velike i brojne prepreke, tim je i taj osećaj još lepši. Volim rad sa ljudima, iako to često zna da bude veoma izazovno, ulažem vreme, delim iskustvo i pružam podršku ličnom razvoju ljudi sa kojima radim. U velikoj meri mi odgovara i internacionalna nota koju mi pruža posao. Upoznavanje drugih kultura, putovanja, rad u timovima čija snaga leži u različitosti njihovih članova.

Takođe, u DHL-u rade angažovani ljudi koji su uključeni u raznovrsne procese. Praktično, nema pozicije na kojoj neko "samo radi svoj posao". Od svakog se očekuje da, naravno radi svoj posao, ali i da učestvuje u raznim unapređenjima, da bude uključen u društveno odgovorne aktivnosti, da unapređuje sebe i druge u oblasti zaštite životne sredine, da uzme učešće u različitim projektima. Drugim rečima, da u smislu svojih veština i svog kapaciteta ne tapka vremenom u mestu, već da se neprekidno unapređuje i razvija. Ako biste mi rekli da sam pre npr. 20 godina uradio ili rekao nešto, mogu odmah da Vam kažem da Nebojša Mandić od pre 20 godina odavno više ne postoji.

Aktivan sam član Srpske asocijacije menadžera, gde učestvujem u programskim aktivnostima. Zajedno radimo na promociji i unapređenju naše profesije. Istinski sam ponosan na činjenicu da me je SAM uvrstio u svoje Zlatne ambasadore, jer sam jedan od malobrojnih članova sa članstvom dužim više od 10 godina.

Skijanje na vodi, planinarenje, dobra vina

- Na ličnom planu razmišljam o planinarenju pre zime i pre početka skijaške sezone. Nakon "osvajanja" Kopaonika, Zlatibora, Kučajskih planina, Ozrena iznad Sokobanje, videćemo koji je vrh sledeći.

Inače, slobodno vreme provodim sa porodicom, nekada kod kuće, nekada na putovanju, vikend odmoru ili zajedničkom ručku. Prija mi i da aktivno provodim slobodno vreme. Tokom zime obavezno skijam, a leti plovim rekama, skijam na vodi, hiking-ujem. Tokom čitave godine redovno treniram, trčim. Iz svih tih aktivnosti kao i iz posla, imam širok krug prijatelja i poznanika sa kojima, takođe, vrlo rado provodim deo slobodnog vremena.

Volim i da istražujem vina. Kada prilike dozvole, volim da sa porodicom i prijateljima probam lepo vino. Tu prednost dajem domaćim vinarima kojih, sa jedne strane, ima sve više i više i koji, sa druge strane slobodan sam da kažem, neprestano unapređuju kvalitet svojih proizvoda.

Kompromis je neophodan

- Neki površno zaključuju da je uspešnima lako, a koliko je to zaista lako najbolje znaju upravo ti uspešni - koliko je uloženo energije, koliko je bilo žrtvovanja, kolika je na kraju cena uspeha?

Svako vreme ima svoje breme. Izazovi su oduvek postojali, pa ih tako ima i danas. Danas se posao drugačije doživljava od nekih ranijih vremena. Ranije su se ljudi, u većoj meri, vezivali za kompanije, dok su ljudi danas u tom smislu znatno pokretniji. Što se privatnog života tiče, čini mi se danas uopšteno, postoji manje spremnosti za kompromisom, a on je neophodan u svakoj porodici.

Najvećim uspehom smatram upravo usklađenost između privatnog i poslovnog života. Nekada me je više tražio posao, nekada više porodica, ali danas nakon svih ovih godina, mogu da kažem da su, hvala Bogu i jedni i drugi sasvim usklađeni.

A na poslu i kod kuće, najvažnije je poverenje. Gradim lični integritet i to očekujem od onih koji su mi bliski. Da verujemo jedni drugima i da se međusobno poštujemo, u smislu davanja svakome prostora da misli drugačije. To je klima, duboko verujem, koja pospešuje razvoj i nemoguće čini mogućim.

Sandra Petrović



Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijsti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.